Sestra kao najveća potpora
Vjerojatno će među čitateljima biti i mojih školskih kolega, a oni najbolje znaju koliko se ona borila za mene, koliko me je štitila. Bilo je trenutaka kada me je ohrabrivala i govorila mi da se ne obazirem na neke stvari, da nisu vrijedne mog živciranja, no u njezinim očima vidjela bih sasvim nešto drugo, vidjela bih da je pogađa jednako kao i mene. Takvi osjećaji bili su neizbježni, patile smo zajedno. Znala mi je reći „Matea moja, ja sam sve to nekako prolazila s tobom, kao da se meni to dešavalo“.
Ona je bila ta koja mi je olakšala život, iako se u nekim situacijama i ljutila na mene. Gurala bi me naprijed i govorila „ajde moraš Matea“, ali znate i sami da postoji nešto jače od nas, ono što nas gura nazad. Budite jači od toga.
Bila mi je zaista velika podrška u životu, i dan danas je. Moram Vam priznati da sam zahvalna što sam imala svog „anđela čuvara“, što zapravo nisam bila sama. Sretna sam što je imam, ona je ujedno i moja najbolja prijateljica.
Hvala Ti Antonia!