Uz pravi pristup, rezultati su brzo vidljivi
Rezultate nisam morao dugo čekati, i što je još najbolje uslijedila su krizna razdoblja i krizne situacije. Pod te situacije ubrajam obranu diplomskog rada, pripremanje za rad, pa odgađanje, baš teški psihički napori. Uz sve to, uslijedili su razgovori za posao (na koji sam i primljen) te rad u novoj okolini, sa novim ljudima, te vrlo često razgovori na mobitelima sa nadležnim osobama.
Sve se to skupilo u mjesec dana, i moje vježbe su bile još češće i ekstremnije. Znao sam da ja to mogu i dosad nevjerojatnom odlučnošću odlučio sam da je došlo to vrijeme kada ću JA biti taj koji će kontrolirati govor!!!
Prvi pomak je primijetila moja mama i pitala me je što se dešava, kako to da si prestao mucati? Naravno, vidjela je da vježbam, ali sama vježba nije bila jedini razlog moga kontroliranog govora. Ovaj mjesec, ovaj portal, ovaj posao, općenito ovaj dio moga života je jednostavno bio taj trenutak kada sam rekao dosta je bilo. Dosta je bilo nemoći, dosta je bilo straha od pričanja u pekari, dosta je bilo svega, i dok ovo pišem toliko sam napet i odlučan u ovome … DOSTA JE BILO da mucanje kontrolira moj život!!
Rezultat svega je slijedeći. Mjesec dana nisam zamucao. Ono malo što jesam, muca i normalna osoba bez govornog poremećaja. Odradio sam razgovore za posao, otišao sam u drugi grad raditi 3 dana, morao sam zvati nadležne osobe i pričati sa njima. U tom drugom gradu sam obavio još 2-3 razgovora sa stručnim osobama koji su procjenjivali moje sposobnosti jesam li kompaktan za ovaj posao. Po gradu sam ispitivao ljude gdje se što nalazi, kada dolazi vlak, na kojem peronu dolazi. Pričao sam sa strancima na kolodvoru o raznim temama. I znate što Vam mogu reći? NITI JEDNA osoba od svih navedenih sa kojima sam imao kontakte neće Vam reći da ja mucam!
Jednostavno, nešto je prevagnulo u meni, dobio sam toliko samopouzdanja otkada smo otvorili portal, otkada sam počeo vježbati i otkada sam dobio posao da je to nešto nevjerojatno! Naravno, nije sve tako bajno kako izgleda, danas sam imao obranu diplomskog rada pred komisijom i 12 ljudi i da, zapinjao sam. Ali znam jedno i u to sam siguran. Ovakvih situacija nisam imao već duuuuuže vremena, nisam ih prakticirao, sve mi je bilo novo.
Čak su mi svi rekli da sam pričao super, da je ovo danas bilo odlično, ali kada sam usporedio i povukao paralelu sa ovih mjesec dana prije toga i kako sam tečno pričao jednostavno nisam bio zadovoljan! A znate što ću napraviti? Trudit ću se još više i još jače, jer samo nam to preostaje. Vježbati i vježbati, ulaziti baš u situacije koje izbjegavate, te ih usavršavati. Da nisam dobio ovaj posao, da nisam bio prisiljen razgovarati preko telefona, ispitivati ljude po gradu, ne bih se nikada navikao na ovakve situacije i sada sam jednostavno postao imun na njih!
Nastavit ću davati sve od sebe, sa svakim novim padom ću duplo više vježbati, čak mumljam i vježbam dok hodam gradom (naravno pazim da me netko ne vidi hehe). Vježbati se mora, može i uvijek se ima vremena, neću nikome priznati ako kaže da radi, da nema vremena ili koju već drugu izliku ima.
Vremena se ima, samo ga rasporedi po prioritetima! Htio bi prestati mucati? Eh, onda si nađi vremena za sebe!
Dok pišem ovaj tekst, spomenuo sam već, toliko sam napet i pun elana, i želim da se to vidi, da vidite kako je to kada netko shvati da je to to, da mu je dosta svega i da je odlučio da ne prihvaća više padove, samo uspone. Nemojte odustajati, nemojte prekidati vježbanje ako Vam ide, trudite se onda još više!